Rad analizira kako je Hrvatska nakon pristupanja Europskoj uniji 2013. godine izgradila sustav međunarodne razvojne suradnje i prešla iz položaja primateljice međunarodne pomoći u status zemlje koja pruža službenu razvojnu pomoć. Istraživanje se temelji na analizi zakonodavstva, strateških dokumenata, godišnjih izvješća o provedbi razvojne suradnje te podataka o 929 bilateralnih projekata provedenih između 2020. i 2024. godine, ukupne vrijednosti od približno 270 milijuna eura. Analizirani su geografski i sektorski prioriteti, instrumenti financiranja, provedbeni kanali te zastupljenost tehničke pomoći i prijenosa hrvatskih tranzicijskih i poslijeratnih iskustava.

Rad pokazuje da je Hrvatska ostvarila vidljiv napredak u povećanju razvojne pomoći i usklađivanju svojega sustava s europskim i međunarodnim normama. Ukupna službena razvojna pomoć dosegnula je 214,94 milijuna eura u 2024. godini, odnosno 0,22 posto hrvatskoga bruto nacionalnog dohotka. Time se Hrvatska približila zajedničkom cilju Europske unije prema kojemu bi države članice koje su Uniji pristupile nakon 2002. godine do 2030. trebale izdvajati 0,33 posto bruto nacionalnog dohotka za razvojnu pomoć. Posebno je snažno porasla bilateralna pomoć, s 16,2 milijuna eura u 2020. na 88,6 milijuna eura u 2024. godini. Analiza pokazuje da je hrvatska bilateralna razvojna suradnja izrazito usmjerena prema neposrednom susjedstvu i kriznim područjima. Godine 2020. zemlje zapadnog Balkana primile su 57,4 posto hrvatske bilateralne pomoći, dok je nakon početka ruske agresije na Ukrajinu gotovo dvije trećine bilateralne pomoći u 2022. bilo usmjereno prema Ukrajini. Do 2024. zapadni Balkan ponovno je postao najveće područje djelovanja s 45,7 posto bilateralne pomoći, dok je Ukrajina zadržala značajan udio od 33,5 posto.

Bosna i Hercegovina pritom zauzima posebno mjesto. Između 2020. i 2024. primila je približno 90,5 posto ukupne hrvatske bilateralne pomoći zapadnom Balkanu. U sektorskoj strukturi pomoći toj regiji najveći udio imaju obrazovanje i kultura s 48,3 posto te zdravstvo s 24,4 posto ukupnih izdvajanja.

Rad ističe i nesrazmjer između hrvatskih deklariranih razvojnih prednosti i njihove vidljivosti u službenim podacima. Iako Hrvatska kao svoje komparativne prednosti naglašava iskustva europskih integracija, poslijeratne obnove, razminiranja, izgradnje institucija i prijenosa znanja, tehnička pomoć financirana iz državnog proračuna pala je s 1,06 milijuna eura u 2020. na samo 440 tisuća eura u 2024. godini, odnosno na svega 0,2 posto ukupne službene razvojne pomoći. Autori upozoravaju da to ne znači nužno da Hrvatska ne prenosi svoja znanja i iskustva. Najveći dio takvih aktivnosti provodi se kroz programe Europske unije poput Twinninga i TAIEX-a, zbog čega se evidentiraju kao razvojna pomoć EU-a, a ne kao hrvatska razvojna pomoć.

U radu se predlaže uspostavljanje jedinstvenog nacionalnog registra razvojne i humanitarne pomoći te tehničke suradnje, obvezno označavanje projekata prema strateškim i geografskim prioritetima, uvođenje sustava praćenja i vrednovanja ostvarenih rezultata te sustavno osposobljavanje državnih tijela za primjenu pravila OECD-DAC-a. Takve bi mjere omogućile bolje upravljanje portfeljem i jasnije povezivanje hrvatskih specifičnih znanja s konkretnim razvojnim rezultatima.

Rad je dostupan na mrežnim stranicama izdavača Wiley:
https://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/dpr.70083

Objava Objavljen znanstveni rad o politici međunarodne razvojne suradnje Republike Hrvatske pojavila se prvi puta na Euroimpakt.

Usavršavanje je financirano sredstvima projekta IP-2022-10-8560, u okviru aktivnosti usmjerenih na jačanje istraživačkih kapaciteta tima i usvajanje naprednih kvantitativnih metoda za analizu proizvodnih mreža, strukturnih promjena i oblikovanje javnih politika.

Program je vodio Joan Llull (Barcelona School of Economics i CEMFI), istraživač poznat po doprinosima strukturnoj mikroekonometriji, ekonomici rada i evaluaciji javnih politika. Uz procjenu dinamičkih strukturnih modela, obrađene su simulacije protučinjeničnih scenarija te identifikacija parametara, a raspravljalo se i o primjeni ovih pristupa u različitim javnim politikama, uključujući poreznu. Teorijska predavanja bila su popraćena intenzivnim radionicama u kojima su polaznici sami implementirali modele, programirali algoritme procjene i analizirali mikropodatke suvremenim ekonometrijskim metodama.

Zašto je važna ex-ante evaluacija

Posebna vrijednost usvojenih metoda leži u njihovoj primjeni u ex-ante evaluaciji, odnosno procjeni očekivanih učinaka mjera prije nego što se provedu. Za razliku od ex-post evaluacija, koje analiziraju već provedene politike, ex-ante pristup omogućuje da se različite opcije usporede unaprijed, simuliranjem protučinjeničnih scenarija na temelju mikropodataka. To zahtijeva eksplicitno modeliranje toga kako će ekonomski akteri reagirati na promjene, čime nastaje transparentna osnova za procjenu mogućih učinaka pojedine intervencije.

U Republici Hrvatskoj sustavne ex-post evaluacije još uvijek nisu dovoljno razvijene, a ex-ante evaluacije primjenjuju se još rjeđe (Srhoj, 2023.). Razvoj kompetencija u području dinamičkih strukturnih modela, modeliranja agenata i analize ekonomskih mreža stoga izravno doprinosi jačanju domaćih kapaciteta za empirijski utemeljeno oblikovanje javnih politika. U tom kontekstu, sudjelovanje članova istraživačkog tima na ovakvim stručnim usavršavanjima produbljuje metodološke kompetencije potrebne za istraživanje proizvodnih mreža, strukturnih promjena i transmisijskih mehanizama u gospodarstvu te za simulaciju učinaka javnih politika, a istodobno jača međunarodnu suradnju i istraživačke kapacitete projekta „Proizvodna mreža: topologija, promjena i transmisija” (IP-2022-10-8560).

Poveznice: Srhoj, S. (2023). Javne politike temeljene na dokazima. Ekonomski pregled, 74(5), 701–729.

Objava IRMO-ov istraživač na stručnom usavršavanju iz ex-ante evaluacije javnih politika pojavila se prvi puta na Euroimpakt.

U radu se analiziraju učinci programa „Zaželi“, intervencije usmjerene na zapošljavanje nezaposlenih žena bez tercijarnog obrazovanja na poslovima pružanja pomoći i skrbi starijim osobama. Istraživanje se usredotočuje na ukupne učinke programa na lokalna tržišta rada, a ne samo na rezultate pojedinačnih sudionica.

Primjenom metode razlike u razlikama autori su ispitali utjecaj programa na dugotrajnu nezaposlenost žena, njihovo zapošljavanje izvan programa te stopu aktivnosti. Rezultati upućuju na značajno smanjenje udjela dugotrajno nezaposlenih žena, pri čemu se trajniji učinak pojavljuje približno dvije godine nakon uključivanja pojedine općine u program. Dio kratkoročnih promjena povezan je s dinamikom provedbe programa i povratkom sudionica u evidenciju nezaposlenih nakon završetka njihova zaposlenja.

Istraživanje nije utvrdilo da je program smanjio mogućnosti zapošljavanja žena na drugim radnim mjestima, odnosno nisu pronađeni dokazi o istiskivanju redovitog zapošljavanja. Istodobno, nisu utvrđeni značajni učinci na zaposlenost žena izvan programa ni na njihovu ukupnu stopu aktivnosti. Nalazi stoga pokazuju da je program imao važnu socijalnu i aktivacijsku ulogu, ali i da privremeno javno financirano zapošljavanje samo po sebi ne mora dovesti do snažnijeg uključivanja u redovito tržište rada.

Rad donosi i metodološke preporuke za vrednovanje velikih intervencija na tržištu rada, posebno u pogledu pravodobnosti evaluacije, dostupnosti podataka i potrebe praćenja više pokazatelja na lokalnoj razini.

Rad je dostupan u otvorenom pristupu na mrežnim stranicama izdavača Springer Nature na sljedećoj poveznici: https://link.springer.com/article/10.1186/s12651-026-00438-0

Objava Objavljen rad o učincima programa „Zaželi“ na lokalna tržišta rada pojavila se prvi puta na Euroimpakt.

Autori rada su Zvonimir Kuliš, voditelj projekta i docent na Katedri za turizam Ekonomskog fakulteta u Splitu; Josip Mikulić, redoviti profesor na Katedri za turizam Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i znanstveni savjetnik na Institutu za turizam; te Stjepan Srhoj, izvanredni profesor na Katedri za opću ekonomiju Ekonomskog fakulteta u Splitu i viši znanstveni suradnik u IRMO-u.

Od svibnja 2025. maloprodajni trgovci u Hrvatskoj zakonski su obvezni svakodnevno javno objavljivati cijene svojih proizvoda. Ti podaci, oko 1,3 milijarde dnevnih zapisa o cijenama za razdoblje svibanj–listopad 2025., autorima su omogućili praćenje kretanja cijena pojedinih proizvoda po lokacijama te usporedbu priobalnih općina s ostatkom Republike Hrvatske kroz cijelu turističku sezonu.

Cijene su u priobalnim, turistički intenzivnim općinama više već u svibnju, no glavni nalaz rada jest da tijekom ljeta dodatno rastu. Taj dodatni rast prati obrazac u obliku obrnutog slova U: razlika u rastu cijena između obale i kopna postupno se širi kako sezona napreduje, vrhunac doseže u srpnju i kolovozu kada je turistička potražnja najveća, a potom slabi do listopada. Obrazac se zadržava i kada se analiza ograniči na poduzorak 30 esencijalnih grupa proizvoda te poduzorak proizvoda s identičnim barkodovima. Analiza također utvrđuje da je prosječni rast cijena na obali veći kod jedne skupine trgovačkih lanaca, dok se kod drugih cijene na obali i kopnu u prosjeku mijenjaju podjednako.

Rezultati upućuju na to da sezonska inflacija cijena hrane predstavlja eksternaliju turizma koja izravno pogađa lokalno stanovništvo. Pritom se otvara i pitanje pravednosti: u priobalnim gradovima žive i brojni stanovnici koji nemaju prihoda od turizma, a koji su sezonskim rastom cijena zapravo zakinuti, budući da im realna vrijednost plaće tako pada ispod one u ostalim dijelovima Hrvatske. To je posebno izraženo kod zanimanja s nacionalno ujednačenim plaćama, poput zdravstvenih radnika, učitelja ili policijskih službenika. Kao smjer budućih istraživanja autori navode usporedbu dviju strana kućanske bilance u priobalnim sredinama: s jedne strane koliko su rashodi rezidenata viši zbog skupljeg života, a s druge koliko su njihovi prihodi eventualno veći jer turizam otvara dodatne prilike za zaradu. Gotovo je izvjesno da će biti i kućanstava na dobitku i onih na gubitku, pa je upravo to odnos koji treba izmjeriti, kako bi se utvrdilo tko od turizma neto profitira, a tko snosi njegov trošak.

Više detalja dostupno je u članku: https://doi.org/10.1016/j.annals.2026.104225

U otvorenom pristupu članak je dostupan: https://ideas.repec.org/p/zbw/glodps/1774.html

Objava Objavljen rad o turizmu i sezonskom rastu cijena u trgovinama u Annals of Tourism Research pojavila se prvi puta na Euroimpakt.

Objava Održano predavanje prof. Johna Bachtlera – Budućnost kohezijske politike: prilike i rizici reformi u programskom razdoblju 2028. – 2034. pojavila se prvi puta na Euroimpakt.

Objava Ravnatelj IRMO-a sudjelovao na stručnom skupu o iskustvima Hrvatske u korištenju EU fondova pojavila se prvi puta na Euroimpakt.

Prijava je obavezna putem sljedeće poveznice: https://forms.gle/CnFHnHB84VFjYXMR7

Profesor John Bachtler održat će predavanje pod nazivom „Budućnost kohezijske politike: prilike i rizici reformi u programskom razdoblju 2028. – 2034.“, u kojem će se osvrnuti na ključne izazove i buduće smjerove kohezijske politike EU-a u kontekstu novih ekonomskih, političkih i institucionalnih dinamika. Posebna pozornost posvetit će se reformama nakon 2027. godine, ulozi kohezijske politike u jačanju konkurentnosti i teritorijalne kohezije te njezinoj povezanosti s glavnim prioritetima EU-a poput zelene i digitalne tranzicije. Predavanje će također obuhvatiti pitanja učinkovitosti politika, višerazinskog upravljanja i buduće raspodjele sredstava EU-a.

John Bachtler je profesor emeritus studija za europske javne politike na Sveučilištu Strathclyde u Glasgowu te bivši direktor Centra za istraživanje europskih politika (EPRC). Jedan je od vodećih europskih stručnjaka za kohezijsku politiku EU-a, regionalni razvoj i europske integracije. Njegova istraživanja usmjerena su na regionalni i industrijski razvoj, uključujući kohezijske i strukturne politike EU-a, teritorijalni razvoj, inovacije (RTDI), strana ulaganja i evaluaciju politika. Vodio je velike istraživačke programe, uključujući program IQ-Net o upravljanju i provedbi kohezijske politike u državama članicama EU-a.

Koordinirao je i sudjelovao u brojnim međunarodnim istraživačkim i savjetodavnim projektima, s naglaskom na učinkovitost politika, upravljanje i administrativne kapacitete. Njegov rad obuhvaća više od 30 europskih zemalja te uključuje dugogodišnje sudjelovanje u komparativnim istraživačkim inicijativama poput Konzorcija za istraživanje europske regionalne politike (EoRPA).

Ima bogato iskustvo kao stručni savjetnik nacionalnim vladama diljem zapadne, srednje i istočne Europe, kao i ključnim međunarodnim institucijama, uključujući Europsku komisiju, Europski parlament, Odbor regija, Europski revizorski sud, OECD i Nordijsko vijeće ministara. Također je bio stručni savjetnik za 12 predsjedništava Vijeća EU-a u području proračunskih, političkih i regulatornih reformi te član Skupine na visokoj razini za budućnost kohezijske politike.

Član je Kraljevskog društva u Edinburghu (Royal Society of Edinburgh) te Udruženja za regionalne studije (Regional Studies Association). Cjelovit popis njegovih publikacija dostupan je na poveznici: https://pureportal.strath.ac.uk/en/persons/john-bachtler/publications

Predavanje prof. Bachtlera organizira se u sklopu EUROIMPACT projekta podržanog od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske.

Objava NAJAVA: Predavanje prof. Johna Bachtlera – Budućnost kohezijske politike: prilike i rizici reformi u programskom razdoblju 2028. – 2034. pojavila se prvi puta na Euroimpakt.

Poglavlje analizira iskustvo Hrvatske s Instrumentom pretpristupne pomoći (IPA), ključnim financijskim mehanizmom Europske unije u procesu pripreme za članstvo. Hrvatska je pristupila Europskoj uniji 2013. godine nakon složenog pregovaračkog procesa, a IPA program imao je važnu ulogu u jačanju administrativnih kapaciteta, osobito kroz edukaciju kadrova i razvoj institucionalnih struktura.

Rezultati istraživanja pokazuju da je, unatoč pozitivnim pomacima, ograničen financijski opseg pretpristupnih programa smanjio njihov širi razvojni učinak. Fragmentiranost projekata i nedostatak integriranog reformskog pristupa otežali su rješavanje dubljih strukturnih izazova. Dodatno, učinkovitost IPA pomoći bila je pod utjecajem vanjskih i unutarnjih čimbenika, uključujući česte izmjene programa, složena pravila javne nabave, gospodarsku krizu 2009. godine te ograničene institucionalne kapacitete.

Zaključno, rad pokazuje da je IPA značajno doprinijela sposobnosti Hrvatske za upravljanje EU fondovima nakon pristupanja, ali da su njezina ograničenja u dizajnu i nedovoljna povezanost s cjelovitim nacionalnim reformama umanjili dugoročne učinke.

Knjiga The Palgrave Handbook of European Union Enlargement and Pre-Accession Assistance bavi se razvojem, dizajnom i učincima pretpristupne pomoći kroz različite valove proširenja Europske unije. Poseban naglasak stavlja na komparativnu analizu iskustava država kandidata i članica, omogućujući uvid u sličnosti i razlike među slučajevima te ulogu pretpristupnih instrumenata u oblikovanju javnih politika i razvojnih putanja zemalja na njihovom putu prema članstvu u EU.

Poglavlje je dostupno na poveznici:
https://link.springer.com/chapter/10.1007/978-3-032-13349-6_4

Objava Objavljeno poglavlje o iskustvu Hrvatske s IPA programom u izdanju Springer pojavila se prvi puta na Euroimpakt.

Rad analizira ključne izazove s kojima se jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj suočavaju u korištenju sredstava Europske unije. Rezultati istraživanja identificiraju četiri glavna izazova: ograničene ljudske kapacitete, poteškoće u osiguravanju financijske održivosti, administrativnu složenost korištenja EU fondova te utjecaj politike na procese korištenja EU fondova. Rad doprinosi raspravi o potrebi sveobuhvatne reforme sustava lokalne samouprave u Hrvatskoj, zagovarajući teritorijalno okrupnjavanje kao jedan od ključnih mehanizama za jačanje apsorpcijskog kapaciteta. Takav pristup prepoznaje se kao preduvjet za učinkovitiju provedbu kohezijske politike i postizanje uravnoteženog regionalnog razvoja.

Članak je dostupan na poveznici: https://doi.org/10.31297/hkju.26.1.1

Objava Objavljen rad o izazovima lokalnih jedinica u korištenju EU fondova pojavila se prvi puta na Euroimpakt.

Središnji dan konferencije bio je posvećen raspravi o budućem višegodišnjem financijskom okviru EU-a te ulozi ruralnih politika nakon 2027. godine, s naglaskom na LEADER/CLLD pristup, teritorijalne instrumente i integrirani razvoj ruralnih područja.

U okviru panela „Politika ruralnog razvoja danas i nakon 2027. u Hrvatskoj“, dr. Puljiz održao je izlaganje pod naslovom „Hrvatska iskustva s teritorijalnim alatima EU – neke pouke za budućnost“, u kojem je predstavio razvoj i primjenu teritorijalnog pristupa u kohezijskoj politici EU u Hrvatskoj.

U izlaganju posebno su istaknuti ključni izazovi provedbe, uključujući koordinaciju među sektorima, administrativne kapacitete i potrebu za snažnijim teritorijalnim pristupom u budućem programskom razdoblju.

Konferencija je dodatno potvrdila važnost integriranog i participativnog pristupa razvoju ruralnih područja te ulogu znanstveno-istraživačkih institucija u pružanju analitičke podloge za buduće teritorijalne politike Republike Hrvatske.

Objava Sudjelovanje IRMO-a na međunarodnoj konferenciji o budućnosti politike ruralnog razvoja nakon 2027. pojavila se prvi puta na Euroimpakt.